Table of Contents
Parodontopatija ili parodontoza je, poslije karijesa, najrasprostranjenija bolest zuba savremenog svijeta. Najčešće se javlja u zrelom životnom dobu, a činjenica je da nakon 40. godine, više ljudi izgubi zube zbog parodontoze, nego zbog karijesa.
Kako nam sve veći broj pacijenata dolazi sa ovim problemom, a obično nas posjete kada je bolest u već uznapredovaloj fazi, u ovom tekstu ćemo vam pojasniti uzroke, simptome i načine liječenja parodontoze, kao i preventivne mjere da do bolesti ne dođe.
Šta je to zapravo parodontoza?
Parodontoza je jedna od bolesti parodonta, grupe tkiva koja podržavaju zube (vilične kosti, odnosno vlakana koja pridržavaju zub čvrsto u kosti) i površine korijena zuba (cementum) te čine jedinstvenu cjelinu, a karakteriše je gubitak struktura oko korijena zuba.
Koji su uzroci parodontoze?
Uzrok paradontopatije su meke (plak) i tvrde naslage (kamenac).
Osnovnu strukturu dentalnog plaka čine bakterije, kojih ima čak oko 220 milijardi u jednom gramu plaka. Kada se zubi ne peru duže vrijeme, u plak se useli kalcijum koji se normalno nalazi u pljuvački i tada nastaje kamenac.
Zubni kamenac koji se taloži između zuba i desni utiče na polagano podizanje zubnog mesa te uzrokuje naticanje, crvenilo i upalni proces.
Bakterije vremenom degradiraju desni, korijenske ligamente (koji učvršćuju zub u čašici) i samu kost, a kako destrukcija postepeno napreduje, zubi počinju da se klimaju i poslije nekog vremena ispadaju.
Dakle, vrlo je važno zapamtiti, da i zub bez karijesa, može da se rasklima i da ispadne.
Pored kamenca, postoje i drugi faktori koji mogu dovesti do ovog oboljenja: nepravilan položaj i nepravilan oblik zuba, neadekvatne plombe i protetski radovi, žvakanje samo jednom stranom vilice, korišćenje meke hrane, genetika i sl.
Simptomi parodontoze
Prva stvar koju želimo naglasiti je da parodontopatija obično nije praćena bolovima.
Ovo je i glavni razlog zašto pacijenti često zapuste ovo stanje i javljaju se tek kad je bolest u završnoj fazi.
Parodontopatija počinje upalom desni koje postaju blago crvene, malo uvećane i blago krvare pri pranju zuba. Krv ili sukrvica se mogu javiti i pri žvakanju tvrđe hrane.
Proces vremenom napreduje i vrat zuba postaje ogoljen, odnosno desni se povlače. Zubi izgledaju kao da su porasli u dužinu.
Važno je napomenuti da pored spuštanja desni, spušta se (atrofira) i vilična kost. Zbog odvajanja desni od zuba, između desni i zuba se javlja prazan prostor koji se naziva džep (parodontalni džep). On se često upali, pa nastaju jaki bolovi.
Kod pacijenata se javlja i neugodan zadah i loš ukus u ustima.
Bakterije vremenom pojačavaju djelovanje, pa slabljenje desni, ligamenata i kosti napreduje. Zubi se sada klate u većem stepenu, dolazi do pomijeranja zuba, kao i do isplivavanja iz vilice.
U krajnjem stadijumu zubi počinju da ispadaju ili sami od sebe ili pri jelu ili nekom drugom nadražaju. Ono što treba znati je da bolest traje dugo, da povremeno nastaju poboljšanja (ali ne i spontano izlječenje ), i da će se bolest nastaviti ako se ne preduzmu adekvatne terapijske mjere.
Liječenje parodontopatije
Mjere liječenja parodontoze zavise od stadijuma bolesti, a najvažnija stvar u liječenju je blagovremeno otkrivanje i djelovanje na nju.
Kada je bolest u početnoj fazi, tj. kada su desni samo upaljene, iritirane i natečene, što se naziva gingivitis, moguće je postići znatno poboljšanje samo boljom oralnom higijenom.
Ovo uključuje uklanjanje mekih naslaga uz pomoć četkice, zubnog konca i rastvora za ispiranje usta, ali i uklanjanje tvrdih naslaga pomoći ultrazvučnog aparata u ordinaciji, na svakih 3 do 6 mjeseci.
U slučaju oboljenja u poodmakloj fazi, gdje se dijagnostikuju parodontalni džepovi, terapija je komplikovanija, duže traje, a uspjeh nešto manje zagarantovan.
Postupak kojim se uklanjaju naslage, kamenac i bakterije ispod nivoa desni, naziva se kiretaža zuba.
Iako zvuči grubo, u stvarnosti je to jedan bezbolan postupak, koji pomaže da se zub oslobodi, kako naslaga koje su se godinama nakupljale u prostoru između desni, tako i bakterija i mikroorganizama koji nastanjuju parodontalni džep.
Ova procedura se izvodi u lokalnoj anesteziji i završava se u jednoj posjeti ordinaciji, a postoji mogućnost da zub 3-4 dana nakon kiretaže bude osjetljiviji na toplo-hladno ili na začinjenu hranu, te da se javi blago krvarenje, ali to su sve normalne pojave koje spontano prolaze nakon nekoliko dana.
U slučaju kada je bolest u terminalnoj fazi, kada postoje duboki inficirani džepovi i gubitak velike količine kosti, jedino rješenje je tzv. ”režanj” operacija, kojom se uklanja upaljeno tkivo, naslage i bakterije, te se ugrađuje potrebna količina kosti.
Nakon operacije, može se raditi na uspostavljanju međuzubnih odnosa (ako su narušeni) i to brušenjem i postavljanjem krunica ili postavljanjem fiksnog ortodontskog aparata.
Uz sve navedene mjere, najbitnija stavka je strogo pridržavanje režima oralne higijene, kako bi se zadržalo postignuto stanje. Ovo uključuje redovne kontrole kod stomatologa, prvo na mjesečnom nivou, a kasnije na svaka dva ili tri mjeseca.
Prva godina nakon operacije je najbitnija, jer u ovom periodu najveća mogućnost da se bolest vrati.
Prevencija parodontoze
Kako bi se spriječila pojave ove bolesti, pored podizanja nivoa informisanosti pacijenata, potrebno je provoditi i sljedeće mjere:
- Besprijekorno održavanje oralne higijene, redovno i pravilno pranje zuba
- Redovno čišćenje zubnog kamenca – 1 do 2 puta godišnje
- Upotreba gelova i rastvora za ispiranje usta
- Zamjena dotrajalih plombi, proteza i mostova, kao i zbrinjavanje nedostatka zuba
- Promjena loših navika (promjena režima ishrane, žvakanja samo jednom stranom vilice itd.)
Ako primijetite simptome upaljenih desni ili bilo koji početni stadijum parodontoze (natečenost zubnog mesa, povlačenje desni i crvenilo, vrlo neugodan zadah) što prije potražite savjet svog stomatologa kako bi na vrijeme intervenisao i uspio spasiti propadanje zuba.
Više o karijesu možete pročitati ovdje.
Vaš zubar Kostadinović