Posts in category: Savjeti stomatologa

Zubni kamenac je jedan od glavnih faktora kvarenja i propadanja zuba, te bolesti desni.

Javlja se kod gotovo svake osobe, a više problema sa njim imaju pacijenti sa slabijom oralnom higijenom, sa stisnutim zubima, zbog čega je onemogućeno pravilno pranje, sa nekorektno postavljenim protetskim radovima ili nekvalitetnim i istrošenim plombama u blizini zubnog mesa.

U stvaranju kamenca ulogu igra i genetska predispozicija, pa se zubni kamenac stvara i kod osoba koje vode računa o oralnoj higijeni.

Iako same naslage zubnog kamenca ne bole i ova pojava se više se smatra estetskim problemom, njegovo taloženje uopšte nije bezopasno i u krajnjem stadijumu može dovesti i do ispadanja zuba!

U ovom tekstu ćemo objasniti kako kamenac nastaje, kako usporiti njegovo stvaranje, te pogledati koje su to metode za uklanjanje kamenca.

Šta je to zubni kamenac?

Zubni kamenac su tvrde naslage koje nastaju na spoju zuba i desni, koje nastaju mineralizacijom naslaga hrane.

Već pola sata nakon jela dolazi do početka procesa kalcifikacije naslaga hrane na zubima, koje nazivamo zubni plak.

Pod uticajem vlažne i tople sredine usne šupljine, dolazi do razlaganja mekanog zubnog plaka i uz minerale koji se nalaze u sastavu pljuvačke, on prelazi u tvrde naslage, koje se više ne mogu ukloniti četkicom i pastom.

Ova pojava je posebno izražena kod konzumacije slatkiša, jer su oni prepuni šećera, odnosno ugljenih hidrata, a takođe su ljepljivi, zbog čega se lako zadržavaju na zubima, pogotovo u međuzubnom prostoru.

Konzumacija kafe, gaziranih pića i pušenje dovode do prebojenja zuba i kamenca, pa on poprima žućkastu boju.

Kako zubni kamenac utiče na zube?

Zubni kamenac sadrži preko 600 vrsta bakterija, koje svojim djelovanjem proizvode razne kiseline i toksine, koji ne samo da razaraju strukturu zubne gleđi, nego dovode do štetnog uticaja na zubno meso i uzrokuju čitav niz vezanih oboljenja kao što su karijes, gingivitis i parodontoza.

Pod pritiskom kamenca, zubno meso se počinje crveniti i povlačiti.

Ako se upaljeno zubno meso ne oslobodi zubnog kamenca, zbog pojačanog djelovanja bakterija, dolazi do jakog crvenila, krvarenja i pojave gingivalnih džepova.

Dakle kamenac ne nastaje samo na spoju zuba i desni, nego se može spustiti prema korijenu zuba i poprimiti crno-sivu boju.

Zbog nastanka ovakvog kamenca dolazi do resorpcije kosti, parodontoze, odnosno razaranja strukture koja drži zub u vilici, pa se on rasklima i na kraju ispadne.

Povećani broj bakterija ne utiče samo na zube, već može negativno uticati na cjelokupno zdravlje organizma.

Pored navedenih pojava, naslage kamenca dovode i do neprijatnog zadaha, budući da su nusproizvodi aktivnosti bakterija razna isparenja.

Kako očistiti zubni kamenac?

Odmah na početku da naglasimo da nikakve „kućne“ metode neće uspješno ukloniti kamenac, šta god pisali pojedini portali.

Razne smjese sode bikarbone, limuna, jagoda i drugih namirnica, ne samo da neće ukloniti kamenac, nego će abrazivnim djelovanjem oštetiti zubnu gleđ i iritirati desni, a šećer iz voća je idealna podloga za bakterije.

Jedino pravo rješenje je profesionalno čišćenje kamenca u stomatološkoj ordinaciji, uz pomoć ultrazvučnog aparata, kojim čistimo sve zubne površine, a posebno one koje su često zanemaruju u toku svakodnevnog pranja.

Ovaj postupak je apsolutno bezbolan i traje 15-20 minuta, a nakon uklanjanja naslaga pomoću aparata, vršimo poliranje zuba, jer je glatka površina zuba manje podložna stvaranju kamenca.

Nemojte da vas uplaši slika crvenih desni nakon tretmana, jer ukoliko su naslage bile obimnije, postoji mogućnost da desni budu osjetljive, povučene i crvene par dana nakon tretmana, ali ubrzo se vraćaju u prirodni položaj, a zubi ostaju čisti i sjajni.

Ne postoji neko pravilo kada se kamenac vraća, kod nekih naših pacijenata je to već za 2 mjeseca, a kod drugih može proći i godinu dana do sljedećeg tretmana.

Prevencija stvaranja zubnog kamenca

Iako se kamenac neminovno stvara, možemo učiniti par stvari kako bi se ovaj proces usporio.

Prvo treba korigovati prehrambene navike, smanjiti konzumaciju slatkih namirnica, čokolade, keksa, gumenih bombona i sl.

Posvetiti više pažnje oralnoj higijeni – prati zube najmanje 2 puta dnevno sa kvalitetnom ručnom ili još bolje električnom četkicom i zubnom pastom sa fluorom.

Koristiti jednom dnevno zubni konac za čišćenje prostora između zuba i ispirati zube posebnim vodicama.

Prestanite pušiti i smanjite unos gaziranih pića, jer doprinose nastanku kamenca, karijesa i drugih oboljenja.

Posjete stomatologu

Da bi spriječili nastanak kamenca, potrebno je da, pored redovne higijene, redovno posjećujete stomatologa.

U našem specijalističkom stomatološkom centru, pregledi su besplatni, a uz redovnu kontrolu i čišćenje kamenca, možete dugoročno sačuvati zdravlje zuba.

Kontaktirajte nas i sigurni smo da ćemo vam pomoći da imate blistav osmijeh.

Desni mogu krvariti iz više razloga – povrede, neadekvatne plombe koja iritira desni, sistemskim oboljenjima, upotrebom lijekova, iritacijom stranih tijela i slično, ali onaj najvažniji je upala odnosno inflamacija koja nastaje zbog bakterija iz zubnog plaka.

Inflamacija nastaje pod uticajem zubnog plaka koji se akumulira uz rub desni. Postoje plak predilekciona mjesta, odnosno ona mjesta koja su najpodložnija nakupljanju plaka. To su mjesta koja nisu izložena samočišćenju i spiranju pljuvačke – fisure, jamice, dio zuba uz rub desni i dio između zuba.

Na tvrdim zubnim tkivima plak uzorkuje karijes, a na mekim gingivitis – upalu. Plak pod uticajem minerala iz pljuvačke postaje čvrst i tako nastaje zubni kamenac. Kamenac pritišće desni, dovodi do povlačenja i ogoljavanja korjenova zuba.

Ovakve desni, koje su iritirane, upaljene i pod pritiskom, obavezno krvare, kod nekih pacijenata i spontano a uglavnom na četkanje zuba.

Ovo je stanje koje prethodi parodontopatiji. Važno je istaći da je gingivitis reverzibilan, odnosno da se može spriječiti i izliječiti i tako prevenirati nastanak ozbiljnog oboljenja – parodontopatije.

Koji su simptomi koje pacijent osjeti?

Pacijent se obično javlja zbog krvarenja. Ginigvitis ne boli, pa je to još jedna nepovoljna činjenica jer se pacijent neće tako brzo javiti na pregled. Tek kada desni jako počnu krvariti, po pravilu pacijent dolazi u ordinaciju, i vrlo često je nažalost kasno, jer je obično u tom stadijumu već nastupila parodontopatija.

Krvarenje se uglavnom dešava pri četkanju – vlakna četkice ma koliko nježna i gusta bila, iritiraju upaljene desni i neizbježno je da one krvare. Zato je bitno otkloniti uzrok nastanka upale, a to je zubni plak.

Plak se uklanja pravilnom tehnikom četkanja, nježnim kružnim pokretima pod uglom od 45 stepeni, gdje se zalazi ispod desni i remeti biofilm i ovog područja.

Ukoliko se na zubima formirao i kamenac, njega je neophodno ultrazvučno otkloniti, jer se on ne može ukloniti samo četkanjem.

Nakon ultrazvučnog uklanjanja kamenca i poliranja zuba, moguće je da desni budu osjetljive narednih par dana, naročito ako je upala bila izraženija.

To je normalna pojava i ona se povlači narednih nekoliko dana, kada desni popune prostor koji je ispunjavao kamenac.

Još jedan od čestih simptoma na koje se pacijent žali jeste zadah iz usta. Zadah je pojava koja sigurno prati zapaljenje, zbog velikog broja bakterija koje su se tu naselile. Takođe, desni su crvene i otečene.

Kako liječiti upalu desni i prevenirati parodontopatiju?

Gingivitisu se prvo pristupa kauzalnom terapijom – zubi se ultrazvukom čiste od kamenca i poliraju i tako se otkanjaju sve čvrste i meke naslage koje vrše pritisak na gingivu.

Obavezno, uz ovu intervenciju, pacijent se edukuje o pravilnoj higijeni, tehnici četkanja i izboru četkice, i na svakoj kontroli remotiviše za upotrebu sredstava za oralnu higijenu.

Moguće je propisati i vodice za ispiranje usta, koje bira stomatolog, na osnovu koncentracije i sastava vodice, i nikada ih ne bi trebalo koristiti na svoju ruku.

Pacijent se obavezno upozori da će se krvarenje nastaviti par dana nakon intervencije, jer je gingivi potrebno vrijeme da se oporavi od čvrstih i mekih naslaga koje su se tu nalazile.

Već nakon nekoliko dana pravilne i detaljne higijene, krvarenje prestaje, desnima se vraća normalna boja i konzistencija i pacijent uočava razliku.

U ovoj fazi je vrlo važno da se dobra higijena nastavi i da se posebno obrati pažnja na higijenu interdentalnih prostora.

Krvarenje desni – znak upozorenja!

Desni ne bi trebalo da krvare.

Nikada, ni kada jedete jabuku, ni kada grizete tvrdu hranu, ni kada četkate zube mekanom četkicom ni kada stomatolog vrši pregled.

Bez obzira kada se uoči, krvarenje treba da bude znak za uzbunu. Od gingivitisa oboljenje dalje napreduje u parodontopatiju, a ona posljedično ako se ne liječi dovodi do gubitka zuba.

Zdrave desni su blijedoružičaste boje i imaju takozvanu konzistenciju narandžine kore. Upaljene desni su otečene, jako crvene boje i krvare.

Pored loše higijene, dodatni faktori za nastanak gingivitisa su pušenje, alkoholizam, šećerne bolesti i hormonalne promjene u trudnoći. Vrlo je važno na vrijeme se javiti stomatologu, odnosno čim primijetite krvarenje, otiđite na pregled da ne bi bilo kasno.

Gingivitis se vrlo lako može spriječiti na početku nastanka uz malo volje, posvećenosti i par minuta vremena dnevno posvećenih higijeni.

Više o parodontozi, možete pročitati ovdje.

O implantatima pročitajte ovde.

Vaš zubar Kostadinović

Apikotomija zuba (grč. Apex, apicis-vrh i Extomia-isjecanje, rezanje) je mali hirurški zahvat na zubima, kojim odstranjujemo vrh korijena zuba iznad ili ispod kojeg je došlo do upale.

U praksi se sve češće sprovodi, jer u velikom procentu omogućava pacijentima očuvanje zuba, koji bi se inače morali izvaditi.

Ako osjećate bol ili primjetite pojavu otoka, pogotovo koji je već endodontski liječen (tj. “izvađen je živac”), potrebno je što prije zatražiti stručnu pomoć, jer ovaj problem neće proći sam od sebe.

U ovom tekstu ćemo vas detaljno upoznati sa uzrocima upale, procedurom hirurške intervencije apikotomije (resekcije zuba) i procesom oporavka nakon iste.

Uzroci upale korijena zuba

Cista, granulom, periapikalna lezija, fistula – ovi termini se dosta često mogu čuti u stomatološkoj praksi i možda ste nekada od zubara čuli da imate neki od ovih procesa.

Upalna reakcija nastaje kada karijes nađe put do zubnog živca.

Praćena je osjetljivošću na toplo i hladno, zatim spontani neugodni bolovi, pa i oticanje lica u blizini zahvaćenog zuba.

Granulomi, ciste, lezije, gnojne kesice nastaju kao komplikacija upale unutrašnjosti (pulpe) zuba ili posljedica širenja infekcije iz korijenskog kanala u kost oko vrha zubnog korijena, a zajedničko im je što se dešava gubitak kosti i njena zamjena granulacijskim tkivom oko korijena zuba.

Uzrok može biti i parodontalni džep, odnosno bakterije mogu da prođu niz desni i naprave upalu u korijenu, a zanimljivo da često ovi procesi nemaju nikakve simptome, već se slučajno otkriju na RTG snimku.

Koliko će ova infekcija biti ozbiljna zavisi od dužine njenog trajanja kao i od odbrambenih sposobnosti svakog pojedinca, pa obično kod prve upale za liječenje bude dovoljan i endodontski tretman.

Liječenje upalnih promjena

Prvi korak koji se se radi je rendgenski snimak tog područja (zuba i okolne kosti) i klinički pregled, kako bi naš hirurg specijalista oralne hirurgije odlučio da li potrebno napraviti apikotomiju.

Nekada je proces daleko uznapredovao, pa je potrebno vađenje zuba, a nekada je moguće liječenje endodontskim zahvatima, gdje apikotomija predstavlja neko srednje rješenje.

Apikotomija se u principu radi kada konzervativno liječenje zuba , odnosno endodontski zahvati ne daju zadovoljavajuće rezultate ili ukoliko je uspješno sproveden endodontski tretman, a proces recidivira, tj. vrati se opet poslije nekog vremena, pa je tada potrebno hirurško odstranjivanje vrha zubnog korijena.

Jako je bitno da se napredovanje upale što prije zaustavi, pa nemojte čekati da se ona smiri da bi posjetili stomatologa, jer se proces širi i uništava koštanu masu, dok patogene  bakterije ulaze u krvotok i mogu napraviti probleme čitavom organizmu.

Ova intervencija se smatra malim hirurškim zahvatom, koji se obavlja u lokalnoj anesteziji, što znači da je bezbolan.

Traje od 30 do 60 minuta, u zavisnosti o kojoj regiji i zubu se radi – zahvati na prednjim zubima su u pravilu kraći, dok su na donjim kutnjacima najduži.

Zahvat podrazumijeva da se napravi mali rez na zubnom mesu na strani prema obrazu i ono se blago podigne, kako bi hirurg imao pristup upaljenom korijenu, koji se zatim specijalnim instrumentima uklanja zajedno sa okolnim upaljenim tkivom.

Time se kompletna patološka formacija (granulom, cista ili periapikalna infekcija) potpuno uklanja i da ostaje samo zdrava kost.

Da bi se spriječila ponovna infekcija, zubni kanal se u potpunosti napuni, a po završetku uklanjanja upaljene kosti i tkiva, čitava regija se dezinfikuje i rez se zatvara sa par šavova.

Apikotomiju, kao i u slučaju drugih operacija, izbjegavamo u slučaju lošeg opšteg stanja organizma, kao i kod težih slučajeva parodontoze, odnosno kada se zub klima ili ako su korijenovi nepristupačni.

Savjeti za oporavak nakon apikotomije

Iako se radi o relativno manjem zahvatu u lokalnoj anesteziji, nakon apikotomije je potrebno ograničiti aktivnosti, odnosno ne ići na posao ili u školu dan-dva.

Kada anestezija prestane da djeluje, potrebno je uzimati lijekove protiv bolova koje vam prepišemo, na svakih 6-8 sati.

Otok se javlja kao reakcija organizma na operaciju, a najintenzivniji je drugi i treći dan nakon zahvata, pa je potrebno držati hladne obloge (led zamotan u krpu) u trajanju od 5-10 minuta, sa pauzama od 20-30 minuta.

Ishranu treba bazirati na mekanoj i kašastoj hrani, a jelo obavezno mlako ili hladno (nikako vruće), uz žvakanje na suprotnu stranu od operisane, a zubi se mogu prati odmah nakon operacije, ali tako da se četkicom pažljivo pere oko konaca.

Prva kontrola se radi nakon 24 sata, a konci se vade 7 dana nakon operacije.

Kao što možete vidjeti, apikotomija nije toliko strašna operacija, a ukoliko je zahvat izveden po pravilima struke, velika je mogućnost da će apikotomirani zub ostati u ustima još puno godina.

Ukoliko imate neko pitanje vezano za ovaj zahvat ili bilo koju drugu stomatološku dilemu, javite nam se za besplatni pregled ili konsultaciju u našem specijalističkom stomatološkom centru.

Više o vađenju zuba pod upalom, možete pročitati ovdje.

Vaš zubar Kostadinović

Sa opštim napretkom tehnike, napredovala je i stomatologija, ali i prevencija bolesti zuba se poboljšala, kako zbog novih zubnih pasti i tečnosti za ispiranje usta, tako i zbog novih električnih četkica.

Pri odluci o izboru klasične ili električne četkice za zube, treba uzeti u obzir stanje zuba i desni, stanja koja mogu dovesti do povećane osjetljivosti zuba i druge faktore.

Prva električna četkica je predstavljena 1954. godine i njena namjena je bila da olakša higijenu zuba osobama sa motoričkim problemima, odnosno problemima sa zglobovima, a pravu ekspanziju doživljavaju tokom 90-ih godina.

Princip rada se zasniva na elektromotoru koji pravi brze pokrete i vibracije, zbog čega je olakšano uklanjanje zubnih naslaga.

Veliki broj pacijenata ima nedoumice vezane za električne četkice i zabrinuti su zbog njihovog pretjerano agresivnog djelovanja na zube, ali uz pravilnu upotrebu ove četkice omogućavaju bolje i brže pranje zuba od klasičnih četkica.

U nastavku ćemo vam objasniti prednosti i mane električnih četkica u odnosu na klasične, kao i pravilan način upotrebe.

Prednost električne četkice se ogleda u velikom broju pokreta u jedinici vremena (6.000 do 30.000 obrtaja u minuti), što omogućava temeljnije pranje zuba i desni, a takođe imaju manju glavu, zbog čega ove četkice lakše čiste teže dostupna mjesta.

Za pranje zuba električnom četkicom nam treba manje vremena, jer obavlja više posla nego obična, a za kompletno pranje treba oko 2 minuta.

Bitno je naglasiti da električnu četkicu ne koristimo kao običnu, već je samo prislonimo na zube pod uglom od 45 stepeni i pustimo da aparat i pasta urade svoj posao.

Kao i kod klasičnih četkica, potrebno je da vlakna ne budu pretvrda, kako se ne bi oštetila zubna gleđ i desni.

Kod upotrebe klasičnih četkica se dešava da jedan dio zuba peremo duže nego druge zube.

Električne četkice imaju rješenje za ovaj problem, jer gotovo sve koje se nalaze na tržištu imaju ugrađen tajmer, uz pomoć kojeg vam četkica na svakih 30 sekundi zvukom ili vibracijom daje signal da trebate promijeniti kvadrant vilice koji perete.

Na ovaj način nećete propustiti nijedno polje, kako se to zna desiti kod pranja sa klasičnim četkicama.

Često se u želji da se zubi što bolje operu, četkica jako pritišće uz zube, zbog čega se može oštetiti zubna gleđ ili desni, a električne četkice imaju poseban senzor, koji vam javlja ako ste četkicu previše pritisnuli.

Električne četkice su naročito preporučljive za osobe koje nose fiksni ortodontski aparat, jer zbog temeljnijeg čišćenja smanjuju mogućnost pojave bijelih mrlja na zubima.

Kako je teško najmlađe naviknuti na održavanje higijene zuba, upotreba električne četkice može od ove aktivnosti napraviti zabavu za dijete, jer danas postoje električne četkice u različitim bojama, sa motivima crtanih junaka itd., ali ipak električnu četkicu trebaju koristiti djeca starija od 3 godine.

Ipak, nisu električne četkice preporučljive svima.

Ako imate preosjetljive desni, klimave zube ili slične probleme, električna četkica može donijeti više tegoba nego koristi, tako da je bolje da održavanje higijene zuba vršite klasičnim četkicama za zube.

Električne četkice nisu praktične za putovanja, jer su većih dimenzija i imaju punjač za baterije, a kao i svaki drugi aparat, podložne su kvarovima, što može donijeti veće troškove nego jednostavna zamjena klasične četkice.

Pravilna tehnika pranja, redovna zamjena glave električne četkice na svaka 3 mjeseca kao i upotreba kvalitetne paste za zube, omogućiće vam da održavate perfektnu oralnu higijenu na svakodnevnom nivou.

Ukoliko niste sigurni da li je električna četkica pravi izbor, najavite nam se za besplatni pregled u našem centru, gdje ćemo utvrditi stanje vaših zuba i odrediti pravu četkicu za vas.

Vaš zubar Kostadinović

Ortodoncija obuhvata dijagnostiku, prevenciju i liječenje nepravilnosti položaja i odnosa zuba.

Terapija fiksnim ortodontskim aparatima je najčešći i najefikasniji način korekcije ortodontskih anomalija i ovom terapijom se već godinama uspješno stvaraju prelijepi osmijesi.

Upotrebom navedenih aparata kod djece i odraslih postižu se precizni rezultati u idealnom obliku zubnih lukova, položaju zuba i međuviličnim odnosima, dok je krajnji rezultat pravilna funkcija oralnog sistema i idealna estetika lica i osmijeha.

Ova terapija nije bolna, ali traži određeno prilagođavanje životnih navika.

U ovom tekstu ćemo vam pojasniti sve detalje vezane za korekciju zuba fiksnim ortodontskim aparatom, koji su preduslovi za postavljanje, kako se održavaju zubi za vrijeme upotrebe i ostale odgovore na pitanja koja nam najčešće postavljaju pacijenti.

Kada se koriste fiksni ortodontski aparati?

Fiksni ortodontski aparati (fiksne proteze) se koriste u ortodonciji kako bi se zubi postavili u pravilan položaj, čime se postiže ne samo estetski efekat, nego i korekcija procesa žvakanja, ali i prevencija karijesa i drugih bolesti, jer je higijena zuba puno lakša kada su zubi postavljeni u pravilan niz.

Ovom terapijom se koriguju situacije kada zubi imaju premalo prostora, pa se u tom slučaju iskrive, kada je zubni niz rastresit, odnosno kada zubi imaju prevelike razmake, a takođe i uvučenost ili isturenost pojedinih vilica.

Idealno vrijeme za postavljanje fiksnog aparata je vrijeme nicanja drugih kutnjaka, odnosno oko 13. godine života, pa je jako važno uraditi prve preglede već između 7. i 9. godine, kako bi se terapija blagovremeno započela.

Fiksni aparat se može nositi i u odraslom uzrastu, ali uslov je da su svi zubi zdravi, očuvane potporne strukture zuba i uz visok nivo oralne higijene.

Koji su elementi fiksnog ortodontskog aparata?

Ovaj aparat se sastoji od od bravica (breketa) koje se postavljaju na sjekutiće, očnjake i pretkutnjake, zatim od tubica ili prstenova, koji se postavljaju na kutnjake i od luka, koji povezan sa bravicama i prstenovima čini da svi njegovi elementi deluju kao cjelina.

Svi fiksni aparati se mogu podijeliti u grupe, u zavisnosti od materijala od koji se izrađuju i tehnike kojom se za bravice pričvršćuje luk od žice.

Da bi aparat opstao u vlažnoj sredini usta, izrađuje se od legure nikla i titanijuma, materijala otpornih na habanje i koroziju.

Metalni aparati su još uvijek u širokoj primjeni, ali vremenom su se pojavili i aparati od drugih materijala, kao što su akrilat, plastika, kermika, polikarbonat itd., koji nude znatno bolji estetski efekat nego klasični aparati.

Klasični fiksni aparati koriste veći broj gumica/ligatura za fiksiranje žice za zub, dok samoligirajući aparati imaju sistem za pričvršćivanje žice, zbog čega je održavanje higijene sa ovim aparatima znatno jednostavnije.

Ugradnja fiksnog ortodontskog aparata

Instalacija aparata je bezbolna i traje oko sat i po vremena.

Prema našem iskustvu, svaki pacijent se drugačije navikava na aparat, većina nema nikakve tegobe, ali u manjem broju slučajeva se javlja blagi osjećaj nelagode i zatezanja koji prolazi nakon 3-4 dana.

Nakon ugradnje, u roku od 3-4 sata počinje proces remodelacije kosti, odnosno pod uticajem tenzije koju generiše aparat, zub lagano “putuje” kroz desni u svoj novi položaj.

Ukoliko se javi bol (ispod 5% slučajeva), mogu se piti tablete protiv bolova par dana.

Razvojem novih ortodontskih materijala i tehnika, fiksni aparati su postali znatno ugodniji za nošenje te se većina pacijenata na aparat navikne vrlo brzo.

Koliko dugo se nosi fiksni ortodontski aparat?

Uobičajeno vrijeme trajanja terapije je između godinu i po i dvije godine, a kontrolni pregledi se obavljaju obično jednom mjesečno, kada ortodont izvrši dotezanje ili izmijenu žice i pregledom se uvjeri da terapija ide dobrim tokom.

Kako se održavaju zubi za vrijeme nošenja aparata?

Za vrijeme nošenja aparata vrlo je važno pravilno održavanje oralne higijene, jer se hrana lako skuplja oko žice i bravica.

Mekana četkica za zube i zubna pasta trebaju i dalje biti osnovno sredstvo za održavanje oralne higijene, uz interdentalnu četkicu i zubni konac, a zube obavezno treba prati nakon svakog obroka.

Što se tiče prehrambenih navika, one se ne moraju u velikoj mjeri mijenjati, ali potrebno je smanjiti konzumaciju tvrde hrane, orašastih plodova i ljepljivih slatkiša (karamele, gumene bombone).

Odgrizanje tvrde hrane može oštetiti bravicu ili pomjeriti žicu aparata, pa je preporučljivo hranu usitniti u manje komade, veličine zalogaja.

Bitno je napomenuti da u ortodonciji uglavnom nema hitnih stanja, jer se sve može vratiti i popraviti.

Šta nakon završetka terapije?

Postupak skidanja fiksnog aparata organizuje se u jednoj posjeti i bezbolan je.

Po završetku terapije slijedi nošenje retencionog aparata (ritejnera), koji pomaže da se dobijeni rezultati očuvaju.

Vrsta i vrijeme nošenja ritejnera se određuju prema svakom pojedinačnom slučaju, a u najvećoj mjeri zavise od starosti pacijenta i vrsti anomalije koja je bila predmet terapije.

U početku se ritejner nosi stalno oko 4 mjeseca, zatim se vrijeme smanjuje na 16 sati dnevno, a na pregledima se prati stanje zubnog niza.

Uz dosta strpljenja i discipline, terapija fiksnim ortodontskim aparatom će vam podariti ono što svako želi – lijep i blistav osmijeh.

Cijena fiksnih ortodontskih aparata

Kako se svaki aparat pravi posebno za svakog individualnog pacijenta, cijena se određuje na osnovu tipa aparata, veličine, materijala itd.

Bilo bi nepraktično ovdje navoditi sve mogućnosti, ali uvjereni smo da ćemo sigurno naći opciju koja se uklapa u Vaš budžet, a moguće je i plaćanje rate.

Za više detalja, zakažite besplatan pregled u našem centru, gdje ćemo vam preporučiti terapiju koja bi vam najviše odgovarala.

Više o parodontozi, možete pročitati ovdje.

Vaš zubar Kostadinović

Ovdje ćemo navesti top 10 zanimljivosti o zubima koje možda niste znali:

1. Gleđ je natvrđa materija u tijelu – njena je osnovna svrha da zaštiti ostatak zuba. Uglavnom se sastoji od kalcijuma i fosfata, poput vaših kostiju, ali je jača zbog specifičnih proteina i kristalita u njenom sastavu.

2. Iako su oboje bijeli, čvrsti i sadrže kalcijum, zubi nisu isto što i kosti. Za razliku od kostiju, zubi ne mogu da zarastu kada su oštećeni, iako su tvrđi.

3. Prema statistikama, do 35. godine, zubi se najviše gube zbog sportskih povreda, tuča i saobraćajnih nezgoda, a nakon 35. godine zbog parodontoze.

4. U vašim ustima se nalazi čak 300 vrsta bakterija, a najodgovornija za kvarenje zuba je Streptococcus mutans, koja razlaže šećer i drugu hranu u kiseline koje nagrizaju zube.

5. Znate li da se svi zubi formiraju prije rođenja, osim umnjaka koji nastaju u adolescenciji? Osnova trajnih zuba je prisutna već u prvim godinama naših života, ali tek kasnije izlaze iz desni.

6. Pljuvačka je jako bitna u očuvanju zuba, jer aktivno neutrališe kiseline koje napadaju zube. U toku života prosječan čovjek proizvede skoro 25.000 litara pljuvačke – dovoljno za bazen!

7. Mišići vilice su među najjačim u tijelu i mogu opteretiti zube sa 80 kg sile.

8. Prve četkice su korištene u staroj Kini i bile su izrađene od drveta i životinjske dlake, a prva plastična četkica sa vlaknima, slična današnjim, je predstavljena tek 1938. godine.

9. Zubni konac je dosta jak, pa je jedan zatvorenik u Zapadnoj Virdžiniji napravio konopac od njega i pobjegao iz zatvora 1994. godine.

10. Prema istorijskim zapisima, najstariji poznati „doktor za zube“, odnosno zubar bio je Egipćanin Hesi-ren koji je popravljao zube već 3.000 godine prije nove ere.

Vaš zubar Kostadinović